Pre čitanja nove knjige
AUTOR: Boris Vukić
Decenija rada na generacijskoj tranziciji od osnivačeve ka porodičnoj kompaniji dovela je do metodologije „4 pripreme“ koju sam predstavio u knjizi „Osnivači, naslednici, menadžeri“ krajem 2018. godine.
Od tada sa kolegom — i čestim sapatnikom i saputnikom — Milovanom Zvijerom radio sam na praktičnoj primeni metodologije u pet država na prostoru bivše Jugoslavije. Nisam svaki dan bio sa klijentom radno angažovan, ali sam svaki dan sa samim sobom proživljavao i doživljavao sve ono što sam video, čuo i osetio od osnivača, naslednika, menadžera, kompanija, rođaka… I jedan deo toga beležio (sad ljut na sebe jer nedovoljno sam disciplinovan i ostaje mi nada da ću se u sledećim danima setiti onog što je samo u glavi ostalo pa se izbrisalo i to da u sledeću knjigu stavim).
Knjigu „Osnivači, naslednici, menadžeri“ sam napisao kao vodič sa preporukama šta treba raditi u sklopu svake od priprema (naslednika, kompanija, osnivača, prodica) i zašto to treba raditi. Prethodne godine i mog rada i rada mojih kolega donele su sa novim iskustvima puno puno materijala ali oni će ostati u našim manualima i internim dokumentima. Ne vidim svrhu da pišem dopunjena izdanja jer u prvom ima dovoljno jasnih saveta i smernica da se proces generacijske tranzicije pokrene.
„97 dana u porodičnim kompanijama“-Boris Vukić
„97 dana u porodičnim kompanijama“ je drugačija jer joj je i svrha drugačija. Napisao sam je sa željom da budem provokativan i direktan da bih razbudio, držao budnim i podsticao na akciju hiljade ljudi od čijih postupaka i odluka zavise sudbine stotine hiljada ljudi.
Formu rečenica, redova, stranica koje slede prilagodio sam sebi, a sadržaj vama koji čitate.
Ne pričam o svim osnivačima, naslednicima, menadžerima, kompanijama, ali… razlika je u intenzitetu.
Nije mi namera da se neko uvredi. Ali verujem da „Uljudnost je organizovana ravnodušnost“ (Pol Valeri) a ja prema ovoj temi nisam ravnodušan.
Negde sam poentirao i dao pouku, drugde mi se činilo da sa mojim savetom narušavam poentu opisanog dana te sam svesno od saveta odustao.
Negde je beleška o danu u porodičnoj kompaniji (pre)dugačka, drugde (pre)kratka, ali takvi su i njihovi dani.
Negde sam bio nedorečen, drugde direktan, emotivan, zbunjujući.... upravo takav kakvi su i stvarni dani tokom tranzicije u porodičnim kompanijama.
Najteže i najbolnije dane ne želim da delim.
Svi opisani dani su realni i stvarni dan. Poneki su se zaista i desili. Ako ste za neki baš ubeđeni da znate ko su akteri uveravam vas da se isti desio u bar još devet slučajeva na koje sam ja mislio dok sam beležio, a nisam na taj na koji vi mislite.
Zašto tradicije u generacijskoj tranziciji u kompanijama nemamo ne moram da (opet) objašnjavam. Iskustva imamo i to želim ovom knjigom da pokažem.
Izvolite, prijatno, bujrum, dobar tek.
Srećno!
Boris Vukić
PS
Devedeset sedam ih ovde zabeleženo, ne zato što ih nema više, već zato što nisam hteo da ih bude 100, jer ništa u životu porodičnih kompanija nije okruglo i očekivano kao što bi zvučalo (i zvečalo) da sam na stotki stao. Pre je neočekivano i ćoškasto kao što je devedesetsedam.
Ti dani na papiru isti su kao i u porodičnim kompanijama. Malicko njih kratki, velika većina prosečni a neki dugački. Nisu u njima samo očekivani junaci - osnivači, naslednici i menadžeri već i neki sasvim neočekivani kao što su sindikat ptica roda, NGO porodičnih protokola, vruće pečeno jagnje, partner dostavljača hrane...
Knjigu možete poručiti na 97 dana u porodičnim kompanijama - Adizes Southeast Europe ASEE