Zašto kažeš porodična kompanija, a misliš na …?


Autor: Milovan Zvijer

Dok nisam uronio u tajanstveni svet porodičnih kompanija, mislio sam da je prefiks „porodična“ samo još jedan pokušaj konsultanata da se nešto što je jednostavno zakomplikuje. Prihvatao sam da postoji zvanična nomenklatura, mikro, mala, srednja, velika preduzeća a sve ostalo mi je delovalo „nategnuto“.

Pravnički background nije u startu bio od velike pomoći, više je stvarao otpor ka kovanicama koje pozitivni propisi nisu prepoznavali. Naime, na primer u Srbiji, Zakon o privrednim društvima a ni drugi propisi nisu sadržali definiciju „porodična kompanija“, Porodični zakon ili Zakon o nasleđivanju u principu ne prave razliku u nasleđivanju udela u kompaniji i nasleđivanja bilo koje druge imovine, tako da je sve to podgrevalo pravničku sumnju.

 

Istini za volju, Zakon o privrednim društvima ima jedan zanimljiv odeljak i institut („Prinudni otkup udela od naslednika“) i tu negde postoje tragovi o potrebi zakonodavca da omogući vlasnicima kompanija i kompanijama da se vlasništvo ne razvodnjava što je posebno zanimljiva tema, pominju se naslednici, pominje se kompanija, sve u istoj rečenici. No, opet to i dalje nije neki konačan trag ka porodičnim kompanijama, a i ugovaranje tog instituta u praksi stvara dosta glavobolje za pravnike. Naime, da bi pomenuti institut bio primenjiv osnivačkim aktom društva (kompanije) mora da bude i izričito predviđen što u praksi znači da u istom (pa još javno dostupnom) dokumentu mora u nekom delu da se pojavljuju zajedno reči „smrt“ i „osnivač“ tj. član društva. Par puta sam se pravio pametan i ugovarao taj institut, što nije baš najbolji način da sa licem o čijoj smrti pišete otoplite odnose.

 

Kodeks korporativnog upravljanja Privredne komore Srbije (dalje: „Kodeks“) je de facto jedini zvaničan dokument koji kod nas obrađuje porodična društva kapitala tj. porodične kompanije. U Kodeksu se javljaju osnovne naznake (principi i preporuke) u kom pravcu bi porodične kompanije mogle da razmišljaju o svom organizovanju, te iako Kodeks nije obavezujući (nema snagu zakona) ne sme mu se umanjivati značaj.

 

Vreme leči sve pa i otpor ka (meni tada) nepoznatom ili makar nedovoljno poznatom. Prođu godine, upoznate desetine ili stotine kompanija, osnivača, naslednika, porodica i odškrinete vrata za koja niste ni znali da postoje i ponovo shvatite da je apsolutno tačno da je život maštovitiji od prava. Da, porodične kompanije postoje iako ih zakon ne definiše (da ne kažem, ne prepoznaje)!

 

U poslednje vreme, postoji jedna izrazito pozitivna tendencija a to je da su porodične kompanije postale značajna tema, da je to sve manje nepoznanica praksi, pa i stručnoj javnosti. Verujem da je to talas koji će stalno i nepovratno zapljuskivati obale naše ekonomije jer je neraskidivo vezan za privatno preduzetništvo, koje je u potpunosti obnovljeno, te je nasleđivanje biznisa prirodan tok stvari.

 

Istovremeno, postoji još jedna zanimljiva (da ne kažem, opasna) tendencija a to je da se termin porodične kompanije sve češće koristi i tamo gde mu mesto nije. Ako neznanje ili nerazumevanje stavimo u kategoriju „rešivo“ (jer sve može da se vremenom nauči ili razume), postoji i kategorija „marketinški privlačno“ (što je možda malo teže rešivo). To je ono kada se npr. zaključi da neka kovanica bolje zvuči i da može da izazove više pažnje od neke koja se do tada češće koristila.

 

U tu zamku ne bi valjalo da upadnu porodične kompanije, jer se u poslednje vreme često kaže porodična kompanija a misli na mala i srednja preduzeća. Mala i srednja preduzeća su definitivno „motor razvoja“ ne samo naše već i svetske ekonomije i kao takva zaslužuju veliku pažnju i bavljenje njima i njihovim izazovima u poslovanju. Takođe, činjenica je da većina porodičnih kompanija potpada pod kategoriju mala i srednja preduzeća, ali to istovremeno ne znači da su u pitanju sinonimi.

 

Nastavno na navedeno, teme koje se obrađuju u okviru određenih celina koje imaju referencu da se tiču porodičnih kompanija (npr. digitalizacija, upravljanje ljudskim resursima i slične univerzalne teme) iako izuzetno važne za mala i srednja preduzeća odvlače pažnju od onoga što je ključno za porodične kompanije a to je:

·       kako izvršiti pripremu kompanije, osnivača, naslednika i porodice da bi proces tranzicije upravljanja i vlasništva sa jedne na drugu generaciju bio uspešan?

 

Kao što ni svaka kuća u kojoj žive supružnici sa decom nije porodična kuća (već možda samo trenutni izbor, trenutno stanje stvari) tako ni svaka kompanija gde osnivač ima i porodicu nije porodična kompanija (ali najčešće jeste malo ili srednje preduzeće). Prefiks „porodična“ podrazumeva:

·       udruživanje rada više članova porodice (ako ne i cele porodice)

·       ideju o trajnosti postojanja / poslovanja

·       domaćinski odnos, pa nekada i ulaganja „iz srca“ jer je tako iz nekog razloga (čitaj, porodičnih vrednosti) dobro, što ne znači uvek i ekonomski isplativo

·       toleranciju i komunikaciju među članovima porodice

 

Kodeks definiše porodično društvo kapitala (porodičnu kompaniju) kao privredno društvo u kome većina glasova pripada jednoj porodici „… uključujući osnivača društva koji namerava da prenese društvo na svoje potomke i učini poslovanje društva održivim kroz generacije te porodice“.

 

Nesporno, jedan od najvažnijih koraka da se započne sa procesom generacijske tranzicije je dolazak do spremnosti osnivača da (za početak) prepuste upravljanje kompanijama nekom od članova druge generacije (naravno, pod pretpostavkom da su i naslednici adekvatno pripremljeni za te uloge). To su velike barijere koje osnivači moraju da prevaziđu i dok to ne urade i ne krenu u taj proces ne treba im davati izgovore i kreirati lažnu nadu da se bave generacijskom tranzicijom tako što se bave npr. digitalizacijom poslovanja.

 

Milovan Zvijer, advokat
Partner u Four Legal i saradnik Adizes SEE

„Kako izvršiti pripremu kompanije, osnivača, naslednika i porodice da bi proces tranzicije upravljanja i vlasništva sa jedne na drugu generaciju bio uspešan“ deliće svoje znanje i iskustvo Milovan Zvijer sa Borisom Vukićem i Eminom Efendirom na radnom okupljanju osnivača 14. i 15. novembra u Beogradu.
Više informacija na: 
https://www.porodicnekompanije.com/dogadjaji/radno-okupljanje-osnivaca

Previous
Previous

PORODIČNA kompanija ili porodična KOMPANIJA

Next
Next

Porez na nasledstvo, moguć odgovor na pitanje: „Za koga sam sve ovo stvarao!?“